Jankovac

Jankovac

Izlet na Jankovac omiljen je u svako godišnje doba. I ovog zimskog jutra izvukao je dvadesetak planinara, čak i one s kojekakvim prehladama. Od Ćire ranom zorom u 8,00 krenuli smo prema Velikoj i rampi. Najkraćom stazom, laganim hodom od Šumarskog fakulteta, markiranom stazom preko Jezerca do Jankovca.

Dočekala nas je čuvarica Parka prirode Papuk jer kako je ranije i najavljeno, Javna ustanova Park prirode Papuk započela je od 1.siječnja 2018. godine s primjenom novog cjenika kojim se između ostalog uvodi i pojedinačna naplata ulaza na Jankovcu. Nastalo je malo komešanje među planinarima, ali zaključili smo da i mi u Slavoniji trebamo cijeniti ono što imamo. Jer cijena je vrlo simbolična u odnosu na druge Parkove.

Vrijeme ručka. Za našim stolom jeo se lovački grah ili gulaš. Savršeni okusi. Ono najžalosnije je što nakon tako dobrog obroka nismo mogli okusiti jankovačke palačinke.

Vrijeme povratka okupilo je planinare ispred doma. Oni nestašni su pravili grude od ledenog snijega i maltretirali žensku populaciju. Krenuli smo prema šarenom stupu, pa prema Trišnjici pokraj tri kruške…. I tako ustanovili da nema ni šarenog stupa ni tri kruške…pa kažu da nema ni Anđe  ni Anđine barake… Ostali su nazivi i priče koje znaju samo planinari. Putem smo sreli i druge planinarE pa i nekoliko iz Sokolovca kojima je bilo prerano kretanje u 8,00.

Slijedilo je druženje na Trišnjici uz vatricu i čaj te svečanu dodjelu rezbarenog štapa za Gabi 😉

Svašta taj predsjednik smisli pa neka mu bude 😉

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *