5. „Krndijski stjenjaci“

5. „Krndijski stjenjaci“

Sam opis izleta u rečenici „staza nije laganica“ i „u slučaju lošeg vremena, staza će po potrebi biti skraćena“pokazao se potpuno točnom.
Organizatori HPD „Orahovica“ dočekali su planinare na izletištu Orah , uz samo jezero. Vrijeme polaska na stazu bilo je predviđeno oko 9,00 sati.
Dan je počeo nepredviđeno. Noć prije bila je popraćena koncertom, afterom, pomicanjem sata. A jutro kašnjenjem i kvarom na autu. Uspjeli smo se čas posla izorganizirati i u nepotpunom sastavu krenuti.
Nakon uvodne riječi domaćina i dolaskom još nekoliko naših zakašnjelih članova ( sad nas je osmero), krenusmo prema Ružici gradu. Sunašce je najavljivalo lijepi dan. Staze su pune snijega, ali i proljetnica koje se nedaju smesti prkošljivo i ponosno izvirujući.
Ružica grad dominira u svojim raskošnim zidinama naspram ogoljelih stabala. Na 374. metra nadmorske visine, njene zidine šire se na prostoru od oko 8.000 m2.
Postoji legende o Ružici i plemiću. Ali priča o ružinom drvetu i vinovoj lozi nije samo legenda.
Tajna rodnih slavonskih vinograda i leži u tome da ruža na vrijeme najavljuje kada bi loza mogla biti napadnuta nametnicima ili biti bolesna.
Naše dvije planinarke ostale su na Ružici istraživati i uživati u vidicima.
Nakon samo kratke stanke zbog skidanja suvišne garderobe krećemo prema stjenjacima, lijevo od Ružice, stazom kroz snijeg. Stjenjak Rudine opasan , klizav, pun snijega, lišća, blata, drvenih oblutaka. Potreban je veliki oprez i dobar oslonac u hodu. Nabacujemo i pokoji snimak, ali isključivo koncentrirani na stazu. Slijedi spuštanje i penjanje uz uže, osloncima na pristupačne grane i stabla uz vlastite penjačke sposobnosti. Vrlo neobična planina, zanimljiva, opasna, izazovna daje je nam saznanja koliko smo u tom pogledu bogati. Treba li nam više od toga.
Slijedeći stjenjak je Dedov nos preko kojeg se spušamo prema cesti za Duzluk. Ništa lakše ni jednostavnije od prethodnog. Stjenjak je stjenjak. Prelazimo cestu i šumom idemo prema Duzluku. Ali ništa jednostavnijom stazom. Čini mi se da su stjenjaci posvuda. Bilo je u dosta klizanja i proklizavanja. Međutim prolaz kroz, kako Davor kaže, „svinjsko kupatilo“ pretvorio nas je u jednu vrlo blatnjavu i umornu skupinu. Uz voćnjake, toreve i šikaru jedva pronalazimo izlaz u Duzluku. Dobo došao je i nanos snijega uz cestu za pranje našig cipela. Sretni i važni nastavljamo prema jezeru. Domaćini su priredili ručak. Odličan čobanac, ukusan, a drugačiji. Kaže kuhar da se zove „Krndijski stjenjak“. E sad nam je sve jasno!

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *