Nikad skuplje palačinke

Nikad skuplje palačinke

Planirani izlet na Jankovac okupio je devetero planinara. Svatko od nas imao je svoj motiv za ovaj izlet.
Zimsko vrijeme kod Ćire daleko je od idiličnog. Bez snijega, poluoblačno i lagano u plusu. Auto posadama krećemo prema Papuku, prema Velikoj i već uobičajenoj polaznoj točci „ od rampe“. Kao što djeca vole već ispričane priče, jer „ponavljanje je majka znanja“ tako i planinari vole, s vremena na vrijeme, dobro poznate staze. Najviše kada znaju što na svom putu mogu očekivati i planirati. A plan za Jankovac je uvijek isti. Nositi što manje stvari tj. hrane, obzirom da na našem konačnom cilju sve imamo. Samo je bitno dobro se pripremiti tj. reducirati usputno jelo i piće. Tako smo i sada.
Kod rampe je uslijedilo službeno predstavljanje naših vodiča, pripravnika. Već tu se vidi da temeljito uče i pamte.
Krećemo lagano prema Jezercu gdje pravimo prvu službenu stanku i fotografiju. Ulazeći dublje u šumu nailazimo na sve više snijega i magle. Šuma djeluje krhko i nježno u svojoj pahuljasto, paučinastoj modi. Krhka svakako jer od težine snijega nailazimo na presavijena i polomljena stabla. U njenoj dubini i tišini čulo se muklo lomljenje i kotrljanje. Priroda je zanimljiva u svojim zvukovima, a daje naslutiti i opasna.
Približavamo se Domu pa i naša gastronomska tema postaje sve aktualnija. Najveći problem je što ćemo prvo naručiti: grah, gulaš ili palačinke. Koliko je to palačinki i hoćemo li moći pojesti ili ćemo porcije podijeliti. Ustvari naglasak je na jankovačkim palačinkama od šumskog voća, sa sladoledom i šlagom. Ništa od toga mi nismo okusili. Zadovoljili smo se zamjenskim savijačama od šumskog voća i odmah da vam kažem, nisu ni blizu palačinkama. Tako da ponavljanje je majka znanja, ali ne i kod nas. Zadržali smo se u toplini Doma nekih sat, sat i pol. Kada je najljepše treba krenuti. Dogovor je bio da se zbog klizavog terena ne spuštamo do slapa. Naša, umjetnička duša, Gabi nije mogla odoliti pa se lagano i nečujno izdvojila i obavila fotografiranje. Njen motiv za ovaj izlet je bio slap „Skakavac“, a ne palačinke. Svatko od nas ima svoj gušt.
Krećemo natrag kao i uvijek preko Šarenog stupa, prema Jezercu. Uživamo u snijegu i magli jednako kako bismo uživali i u sunčanom danu. Planinari su posebni u svojoj ljubavi prema prirodi. Ona je uvijek lijepa u bilo koje godišnje doba. Za planinara ne postoji loše vrijeme, samo loša obuća.

Scroll Up