Požeškom gorom od Pleternice do Požege – 3.2. 2019.

Požeškom gorom od Pleternice do Požege – 3.2. 2019.

Ovo gore je službeni naziv izleta, imamo i još tri neslužbena; “Malo cugom, više cipelcugom”, “Od kolodvora do kolodvora”, “Pod kišom kapi u istoj borbi, Nosili smo glave u istoj torbi…”. Sva četiri naziva su povezana s izletom, o tome više u nastavku. Polazak vlakom je najavljen u 9.10 sa željezničkog kolodvora u Požegi, a već oko pola 9 su se počeli okupljati nestrpljivi planinari očekujući uzbudljiv i zanimljiv izlet. Ubrzo se skupilo više desetaka planinara što je začudilo prodavača karata jer nedjeljom u ovo doba dana obično ovdje bude 2-3 putnika.

Na kraju se okupilo ni manje ni više nego 50 izletnika iz 7 planinarskih društava (PD “Mališćak” Velika, HPD “Sokol” Feričanci, PD “Dilj Gora” Sl. Brod, HPD “Bršljan-Jankovac” Osijek, “HPD “Vidim” Kutjevo, PSD “Velebit” Zagreb i HPD “Sokolovac” Požega. Pridružilo nam se i 20 članova Neformalne planinarske skupine “Šapice”. Prije polaska vodiči Davor i Predrag planinarima su ispričali detalje današnje rute i upoznali ih s eventualnim iznenađenjima i izazovima izleta i, kiši unatoč, obećali i nekoliko sunčanih zraka na današnjem izletu.

Vlak je malo kasnio što je dodatno pojačalo uzbuđenje sudionika, ali čim je stigao ukrcali smo se za manje od jedne minute i već za 20-ak minuta stižemo u Pleternicu. Mnogima je ovo bila prva vožnja vlakom nakon puno godina.

U 9.40 sati krećemo s kolodvora u Pleternici prema vinorodnim obroncima Požeške gore. Dok kiša lagano rominja prelazimo most na Orljavi i ulazim u ulicu koja nas vodi prema pleterničkim vinogradima, a nakon stotinjak metara prisiljeni smo se zaustaviti i na sebe i iznad sebe postaviti protukišna pomagala (kabanice, kišobrani, kapuljače…), jer je kiša, ničim izazvana, i ne znajući koju nepravdu čini ovoj grupi poštenjaka, pojačala tempo…

Na samom kraju ulice svraćamo kod Jure Vidakušića, inače predsjednika KUD-a “Rama” Pleternica, koji nas je sa svojom obitelji i ove godine dostojno i pravedno ugostio, na čemu mu se posebno zahvaljujemo. Opskrbljeni dodatnim kalorijama i malo, ne znamo iz kojeg razloga, veseliji nastavljamo dalje; složno, nogu pred nogu. Ubrzo dolazimo na predjel Starac (326 mnv), gdje se na kratko zaustavljamo zbog zajedničke fotografije i ubrzavamo tempo prema idućem cilju; utvrdi Viškovački grad, gdje ubrzo i stižemo. Zbog kiše koja je uporna pravimo kraću pauzu nego prošle i godine, te nastavljamo prema Lazama i Komušini.

U Lazama pravimo malo dužu pauzu zbog okrjepe i zamjena majica (ne međusobno), jer je kiša u međuvremenu prestala. Nakon 5 sati i 50 minuta, uz 19 prijeđenih kilometara, dolazimo sretni i zadovoljni na današnju polaznu točku; željeznički kolodvor u Požegi. Kako je već spomenuto vodiči na ovom izletu svima su obećali da će danas biti i malo sunčano, što se i obistinilo jer taman kad smo stigli u Požegu obasjalo nas je sunce, tako da su na kraju sva obećanja i očekivanja na ovom izletu i ispunjena.

Scroll Up